..uvijek postoj neki zid koji nam prijeci ici dalje...

Ponekad razmišljam o nekom novom životu, životu koji bi bio puno bolji i savršeniji od ovoga. Zapravo, ni sama ne znam kakav je to savršeni svijet, a bojim se da nikad ne cu naci odgovor jer današnji uvjeti i ljudi su sve samo ne savršeni…. Ali toga dana se sve promijenilo..

Na sve sam pocela gledati nekim drugim ocima. Zapravo nisam bila svjesna što se toga dana dogodilo. Cula sam zvonjavu telefona. Nisam obracala pozornost na to sve dok u moju sobu nije uletjela moja starija sestra. Bila je sva zapuhana i uznemirena i jedva mi je uspjela reci da je poziv za mene. Otrcala sam do telefona i posigla slušalicu. Cula sam nekakav glas koji mi je kroz suze i plac govorio kako je Vanja mrtva…
U tom trenu nisam mogla vjerovati sto sam cula. Bacila sam telefonsku slušalicu i briznula u plac… suze su mi tekle kao da suosjecaju samnom. Ona mi je bila sve. Bila je prijateljica koja me je uvijek razumjela, tješila i podnosila sve moje hirove i ludosti… zajedno smo prolazile i kroz suze i kroz smijeh, a sada… Od toga dana moj je život okrenuo totalno drugu stranicu. Više nisam imala volje ni za što. Sve sto sam radila podsjecalo me na nju. Danima nisam izlazila iz svoje sobe… Niskim nisam htjela razgovarati, niti poslušati iciji savjet . U nikoga nisam imala povjerenja, pa ni u sebe… Nakon nekog vremena sam konacno malo došla k sebi, ali to je bio samo još jedan pad u nizu. Upala sam u sumnjivo društvo, društvo koje je živjelo od droge, alkohola i cigareta. Mislila sam da je to pravo rješenje i da cu u tome vidjeti izlaz iz svih mojih problema. Vjerovala sam samo njima. Pocela sam piti, pušiti, a na kraju su mi nudili i ono najgore, ali meni je u tom trenu bolo svejedno hocu li živjeti ili umrijeti… uzela sam i drogu i tada je mome životu odzvonilo. Više nisam odlazila kuci, spavala sam po ulicama i klupama u parkovima.. nakon kratkog vreme4na sam završila u bolnici.. nikad nisam svacala smisao života… meni je sve bilo crno i u svemu sam vidjela samo negativu. Nakon bolnice moj je život doživio totalni preokret. Shvatila sam da ništa nije vrjednije od života koji je svatko od nas dobio kako bi znali što zapravo znaci sreca.. Zato sam okrenula novi list i svakim se danom budila sa osmjehom na licu, jer sam znala da me ona odozgo gleda i da želi upravo to…
Srest cemo se jednom modju zvijezdama…

...OdRaStAnJe...

Odrastanje
Stajali smo jedni do drugih
ponosno nasmijesenih lica
dok smo primali maturalnu svjedodzbu
od profesorica
zadnji dan valjda
da samo svi stajali skupa
zadnji dan da smo bili
ekipa, skvadra, trupa

Izgleda ko jucer
a kol'ko godina vec proslo je
u sjeni da ne primjetis
potiho samo nestaje
sva veza medju nama
greska il' defekt, rijec prijateljstvo
iz prezenta ode u perfekt.

Imamo se rad, al' nemamo se bas
danas brijemo svoj film
ne postoji onaj nas
da l' smo bili mladi, naivni
jer smo tad vec kalkulirali
neki su zaposlili se
neki diplomirali
neki su i danas jos ostali djeca
nekima se rodila djeca

Svi smo svojim putem posli
neki stali na pol' puta
neki dosli, stigli tu di su sad
neki su napustili svoj grad

Vratit' se ne mozemo
i da mozemo kako bi
kad promjenili smo puteve
ko kolosjeke vlakovi
jednom u zivotu
ekipa se naglo rastaje
valjda to zovu odrastanje

Koliko toga je stalo sad medju nas
koliko promijenili smo se
da l' smo drukciji danas
koliko stvari nas dijeli i razdvaja
kako i kad se dogodila promjena

Ref.
Kazu da mjenjam se
kazu nek, to dobro je
kazu svi su to vec prosli sve
i nekad tesko je, da, tesko je
kazu da ne bojim se
kazu, al' to ne tjesi me
kao njima sve to lako je
dizem srednjak svijete radje ostajem dijete

Kad se sretnemo nesto nas vraca unazad
al' sta's sad kad
previse toga se vec promjenilo
pa ajd' sad ti pricaj o necemu
nadji zajednicku temu
postalo je pretesko pricat' o bilo cemu

Sjetis se bivseg razreda, lica i imena
al' grozno je kad se ne mozes sjetit'
svacjeg prezimena
vidimo se rijetko
pa sjecanje lako blijedi
skolskoj ploci i kredi nema traga vise

Razred vise nas ne veze
i prezivljavati danas izgleda
puno teze
sretnemo se svi
jednom na godisnjici mature
vrijeme stane i divno nam je
opet vidjet' bivse cure, jos su lijepe

Izgledamo isti, samo smo stariji
mirniji smo i ozbiljniji
i nismo skloni pizdariji ko nekad
ko da s vremenom pomalo smo otupili
izgubili onu ostrinu, smirili se
zaljubili, poceli mislit' samo na sebe

Sazrijeli onog dana kad su nas
poceli oslovljavati s vi
sve se promjenilo
al' nije sad da mi nedostaje
to je sve samo odrastanje

Ref.

...odrastanje,hm...cesta se pitam kakav je to svijet u kojega smo dosli...pitam se dali je ovaj zivot bas onakav kakav svi zele i mastaju o njemu...zastanem,razmislim i zapravo ne mogu doci do odgovora....cesto razmisljam o smrti...ona je tako blizu i zapravo nismo svijesni da nas vreba iz nekog mrtvog kuta i samo ceka onaj pravi trenutak da nam se ukaze....svaki novi dan u ovom nasem zivotu je jedan dodatni most koji svaki od nas mora prijeci...i zato se cesto pitam:zivjeti ili ne zivjeti...ali jedan dan nije nista naspram onoga sto nas ceka u buducnosti....u sjecanjima ce nam uvijek ostati urezana neka sjecanja kao brazde urezane na klupi u parku...ali idemo dalje i svaki novi dan donosi nesto novo,nekad dobro,a nekad i.....

...samo je vetar sretan,vrti se ko baletan u svojoj sivoj pelerini...

...ali,postoje u meni neke ne prevodive dubine, postoje u meni neke stvari ne prevodive u rijeci znam....
...voljela sam ga tako lako, a tako sam teško znala to da pokažem.....

....odakle da pocnem....sve mi je u obliku njega,gdje god da pokledam,što god da napravim....svaki moj pokret se vrti oko njega....ponekad mi se cini da bez njega uppve ne funkcijoniram i da ne znam za sebe.....ne znam,ne znam,nista ne znam....gdje se izgubio dok sam trepnula.....jednostavno s cijeli svijet vrti samo oko njega....

...da pocnem....ne znam odakle....bilo je to ljeto.....dobro staro ljeto....ma da uvijek s nekim situacijama iz kojih se nitko sam ne moze izvuci....pitao me da budemo zajedno....u tom trenu nisam zapravo bila svijesna uopce sta se dogdja....na,nakon nekog vremena odgovorila sam mu....odgovor je naravno bio NE...
zapravo nisam mogla vjerovati da sam ja bas ta....najveci problem su meni predstavljale godine...on je dvije godine stariji od mene...mislila sam da sam ja za njega samo jedna glupa klinka....
i poslije ljeta smo se mi par puta culi,al nis....jos jedan problem je taj sto se prakticki vidjamo svaki dan....ja kada sam u njegovoj blizini ne znam kak da se ponasam...zapravo,ignoriram ga...ne zelim uopce pricati s njim i to...i uvijek je on meni morao prvi paslati poruku jer sam ja cijelo vrijeme mislila da me samo zaj....
u zadnje vrijeme se nikako nismo culi....
a sada,sada mi fali....jednostavno sama sebe ne prepoznajem....toliko sam opsjednuta njime da to nije normalno...
sada se uzasno kajem zbog svojih prijasnjih postupaka....ne znam sta da radim....poslala sam mu jednu poruku i nije odgovorio.....nemam preko koga saznati jel mozda ima curu ili sta je...
moja naj frendica nije s njim toliko super da bi joj se povjeri,a ostale koje bi mogle su jednostavno ljubomorne.....polako pucam...prevelika sam kukavica da bi mu jos jednom poslala poruku je r mislim da sam mu dosadna.....stvarno ne znam sta da radim,ali ja dalje ne znam bez njega........

...ipak se borim,ipak se nadam,
sve maje letim,sve vise padam,
i sve su jace ruke sto me
vuku dnu......

HELP!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

...moj zivot CRNA RUPA...

Moj život-„Crna rupa“

Do nedavno sam bila obična sradnjoškolka kao i sve druge cure mojih godina. No to se ubrzo promijenilo. Ne znam što se zapravo dogodilo,ali sam doživjela veliki preokret u svome životu,do tada vrlo sretnom životu.



Sjedim u svojoj sobi i razmišljam. Razmišljam o stvarima koje mi se događaju. Ne znam što se događa sa mnom i ljudima koje volim i koji me okružuju. Kroz prozor sobe promatram ljude,meni vrlo čudne ljude. Ne mogu shvatiti što se to zapravo događa. Promatram ljude kako spuštenih glava jure gradom ne osvrćući se ni na koga. Još sam mlada,a imam osjećaj kao da se moj život raspada i da više nema smisla. U dnevnik zabilježavam svoje osjećaje i razmišljanja. Za mene je ovaj svijet jedna velika crna rupa koja nema dna. Imam osjećaj da sve dublje i dublje upada u nju. Sve što sam ikad voljela više nemam. Ostala sam sama. Osjećam kao da sam sama na ovome čudnom svijetu. Promatram kako vani sniježi. Gledam u svijetla grada. U daljini vidim kako neki manijak udara svoju djevojku. Protrljam oči i pomislim kako mi se sve to samo priviđa,ali ne,to je stvarnost. Vidim staricu kako bespomoćno sjedi i mrzne pokraj ulične lampe i moli za koju kunu ili komad kruha. Meni nije stalo ni do čega. Suze mi teku niz lice i moče mi papir, ali ja i dalje pišem. Ponekad se zapitam „Što ti zapravo hoćeš?“. Imam topli dom i sve što mi je potrebno. Imam osjećaj kao da me više nitko ne primjećuje i nitko ne voli. Nitko nema vremena za mene svi su zaokupljeni sami sobom i drugima. Što oni misle da je nemam srce i da ništa ne osjećam. Misle da je moje srce kamen i da njega ništa ne boli. I kamen boli kada ga baciš. Izgubila sam i prijatelje,a oni su mi bili zadnja nada. Uvijek su znali izmamiti osmijeh na moje lice. Sada sam ostala sama u suzama koje mi neprestano kvase lice. Sve se više bojim. Više nikome ne vjerujem. Često pomislim na ono najgore što bi si mogla učiniti. Zatvorim oči i kažem si „Moraš znati da to nije rješenje za to što ti se događa“. Ne znam što da radim. Svako jutro se probudim sa željom da me netko dotakni i da mi kaže par toplih riječi. Ali ne,to se neće dogoditi jer su svi zaboravili za mene. Svako jutro bez prestanka gledam u prozom i mislim da opet nešto vratiti osmjeh na lice barem na tren, ali ne, mojim licem i dalje teku suza i u tim suzama upadam sve dublje i dublje u crnu rupu bez dna.



ovo sam ja napisala kad sam mislila da vise nema izlaza i da mi zivot vise nema nikakvo smisla...izgubila sam volju za zivotom i sve mi je bilo crno..svoje sam osjecaje prenjela na papir i sada ih djelim s vama...

....konacno nesta...

...ej pipli..hehe...joj da se konacno javim...ma ja,kakva sam po prirodi jaaaaaaako PAMETNA sam bila zaboravila lozinku pa tak da nis nisam mogla svrljati....ziskute????ma dobro...e da sretan vam Bozic....malo sam zakasnila,ali...sta ima kod vas???kod mene evo nis posebno....odvratno dosadno,ali ipak cool,cool,cool....kanacno i ta glupa skola zavrsila....gdje cete vi za novu?mi se kao nes dogovaramo,ali smo se posvadjali tak da nis ne znam...al ipak je sve cool....jel vam djedica bio velikodusan ili kako ja niste nis zasluzili?ma zaj se....dobila sam puuuuuuuuno slatkisha i kunica i sad ce kilice malo skociti,al nema veze....danas imamo neki bozicni koncert...nastupam sa folklorom....ma koma covjece....ajd kissam vas sve...citamo se...vidimo se....i td...

evo jedna sljikica...to smo ja i moja ekipa sa noveeee....

...marija...

Sta ce mi dukati kad mladost nestaje
u srcu ranjenom tuga ne prestaje
svi bijeli jastuci, marame svilene
sta ce mi dukati kad on nije kraj mene

Ona je voljela njega
srcem, iskreno, posteno
u njenim ocima
to nije moglo ostati skriveno

Svjedok je Bog
bila je bez ikog svog
cijelo selo je znalo
za ljubav iz sokaka tog

Sreli su se pokraj stare sljive
di su vranci pasli
njih dvoje
ko da su jedno za drugo i rasli

A on je volio
svoje konje, hrastove, ravnicu
slavonsko nebo, zlatno zito
svirat' tamburicu

Svaku crtu, svaku tocku
na njenome licu
i jedino s njom
htio je podizati dicu

Bio je skoro siromah
al' je bio posten momak
kad su si rekli da
vec je dobila i stomak

Dijete na putu
a slavonski zivot je znoj
no ona je bila njegova
on je pripad'o njoj

Bili su sretni, da
kol'ka god bila muka ta
ljubav im nisu mogli kupiti
sake i sake dukata

A onda dosla je zima
prvi snijeg je pao
ona je potajno zeljela haljinu
a on je znao

Zivjeli su skromno
al' mu nije bilo zao
pa on bi svoju krv
i sve na svijetu za nju dao

Upreg'o je konje
da krene putem grada
do tamo pet sela
snijeg je pocinj'o da pada

Na rastanku je rek'o
ide po poslu sada
mislio je, kad se vrati
bit ce ljepsa nego mlada

Ref.

Jos pricaju starci
mladji rijetko ko da sjeca se
ne pamti se od tog strasnog dana
takve mecave

Kako se bas tada
uvecer vrac'o iz grada
sve je vise sumnj'o
da postoji koja nada

Da veceras dodje kuci
jer mecava bila jaka
ni konji nisu htjeli
pa se sklone kod zemljaka

Sta ce, mora cekat'
ne preostaje mu drugo
nego da se vrijeme smiri
kol'ko god da treba dugo

Jos od onog casa
dok je napustao Osijek
zamisljao joj usne
dok se razvlace u osmijeh

S haljinom na dar
kad joj pokuca na vrata
i osjeti njezne ruke
oko svoga vrata

Gled'o je kroz prozor
slus'o otkucaje sata
pitajuci se, pa dokle ce
jos snijeg da pada

Al' upravo tada
dok se prognoza nagadjala
u tom istom trenu
kod kuce mu zena radjala

S pogledom na vrata
cvrstom nadom da ce doc'
njeni drhtaji i bolni krici
rezali su noc

I place jadna, sama
jer bol ko nikad boli
al' bi bilo puno lakse
da dragi kaze da je voli

Samo Bog je znao
u kako je teskim mukama
dozivala svog dragog
da ga cvrsto primi rukama

On nije cuo
kol'ko je htjela biti s njime
i da joj zadnja rijec na usnama
bila njegovo ime

Ref.

Vec je bilo blizu podne
kad je u selo stupio
potjer'o je konje
i jos jednom bicem lupio

U ruci cvrsto drz'o
haljinu sto je kupio
kad vidi u daljini
u crnini svijet se skupio

I prepozno si bracu
mater i cacu
i jos pola sela
al' zasto su svi u placu

I zasto se iz kuce
cuje jauk i galama
al' nije stig'o pitat'
Marija nije s nama

Rekla mu je mama
jedva nekako kroz suze
kad je utrc'o u kucu
oko nje crne bluze

On njeno tijelo uze
preklinj'o je da ustane
iz ociju suze
nisu mogle da se zaustave

Pade na koljena
jecajuci moja voljena
isplak'o je dusu
al' ga je sve vise boljela

I vik'o, zasto, Boze
i da zivot nije fer
al' srce nadje utjehu
kad ugleda rodjenu kcer

Primi je u narucje
dijete mu rasvijetli tamu
rece, zvat ces se Marija
u sjecanju na mamu

Poljubi malu damu
stavi je uz mrtvo tijelo
da dragoj obuce haljinu
andjeli nose bijelo

Kazu, sam ju je sahranio
ispod stare sljive
ljubeci danima koru
gdje je urezala ime

Nikla tuga iz njive
nikada hladnije zime
i samo sjecanjem
je vrati medju zive
>...hey ljudovi evo mene da malo neshta naskrabam...evo jedne shoriyeve pjesme koja je ono totalno cool...mislim da je cool samo onima koji razumiju njezin tekst tj. da sz shvatili shta nam poruchuje jer su rijechi ono ful mrak,ali su dosta i tuzne...bace te na razmisljanja o....ma dobro...joj sada sam brotheru morala rjesavati matiku koju ni ja nemam blage ali ipak sam uspjela sve tocno rjesiti...za divno chudo...danas u skoli,uh koma...ma kao da neznate...svima je tako...ma tko jos danas voli skolu,stvarno neznam...i eto tak,uglavnom nista zanimljuivo mi se nije dogodilo osim sto sam frendu podnjestila nogu i on se jadan razljepio pred svima...ali i to je za ljude...joj moram uchiti a ne da mi se...sutr che me pitati zemljopis i negine mi komad..evo chujemo se sutra...k&$$& k&$$&

...život je more...

Život je more,pucina crna
Po kojoj tonu mnogi sto plove,
Nije mi srce plašljiva srna
Ja se ne bojim velike vode

Lome me vali,lome me vali,
Nose me struje
Oseka sreće,a tuge plima
šiba me nebo,šiba me nebo
Bit ce oluje,a još se ne dam
I još me ima

U jutra rana plaše me senke
Minulih dana
Sjecanja mutna kao u laži kao u snu
Ipak se borim,ipak se nadam
Sve manje letim,sve vise padam
I sve su jace ruke sta me vuku dnu

Možda ce žena svilenog bedra
Koja me zove i pruža ruke
Uliti vjetar u moja jedara
Do nove žene,do nove luke

Život je more…
Život je more…
Život je more…

...nesta malo za sve koji vole balasevica...

...neshta malo...

...evo mene da nesta malo napisem...nemam pojma sta bi pisala jer trenutno nemam nikakve inspiracije...evo sjedim za kompom i pisem dosadne gluposti...danas nisam bila u skoli jer sam bolesna i u mozak,a i ovak...tak da dok nedodjem do sebe nemojte dolaziti ovdje ubijati dosadu jer ju necete ubiti nego cete ju jos vise pojacati...ja se moram ici lijeciti pa se cujemo kasnije...pusa